Na nesreću mnogih izdatih i štampanih spisa, pa i zvaničnih simbola grada i institucija, jedan drzak i neprimeren falsifikat slovi u njima kao prvi pisani trag našeg grada.
Sve se desilo krajem sedamdesetih godina, u toku pripreme rukopisa pok. Voje Novakovića za knjigu “Palanka kroz vekove“. A zaokruženo je i “istorijski zacementirano“ godine 1970, kada je pompezno proslavljena 950-godišnjica Smederevske Palanke, čiji je visoki pokrovitelj bio J. B. Tito, koji je povodom “velikog jubileja“ i dolazio u visoku posetu gradu u kojem je i on dva-tri meseca živeo i radio.
Činjenično uporište “nađeno je“ u drugoj povelji cara Vasilija II, kojom je 1020. godine određena teritorija tadašnje Ohridske arhiepiskopije. U toj povelji, u okviru eparhije Beograda, pominje se mesto Bela Crkva (Aspra Eklesia ili Aspren Eklesion).
I tu nastaju drskost i bezobzirnost tadašnjih palanačkih vlastodržaca i kreatora istorije grada u kojem živimo.
Naime, ni jedan srpski istoričar, počev od Stojana Novakovića koji je prvi kod nas pisao o poveljama cara Vasilija II (Ohridska arhepiskopija u početku XI veka, Glas 76, 1908), nije se usudio da locira mesta pomenuta u povelji iz 1020. godine. Stojan Novaković je sva četiri u Povelji pomenuta grada – Gradac, Omce, Glaventin i Belu Crkvu – ubicirao (ustanovljavanje lokaliteta) južno od Beograda.
http://www.rastko.org.yu/arheologija/djankovic/mjankovic-beograd.htmlMudri Konstantin Jireček doslovce piše: “Položaj nekih mesta, spomenutih u opisu pojedinih područja, ne može se odrediti, osobito u eparhiji Beograda...“ (Jireček-Radonjić, Istorija Srba, 1, Beograd 1952).
Zašto pominjem vlastodršce, a na neki način aboliram Voju Novakovića? Zato što smatram da je Voja nateran da u svom rukopisu godinu 1020. ozvaniči kao prvi pisani spomen današnjeg grada. U prilog ovome ide i činjenica da je recenzent rukopisa “Palanka kroz vekove“ tvrdio da taj spis vrvi od falsifikata i da je on morao rukopis da preporuči za štampu.
A Belu Crkvu iz povelje Vasilija II, kao pisani spomen uzimaju još:
Karan – Bela crkva BlagovestiNa mestu gde je danasnja crkva postojao je jos u X veku hram koji se, pod imenom Bela crkva, pominje u jednoj povelji vizantijskog cara Vasilija II izdatoj u Ohridskoj arhiepiskopiji 1020. godine.
http://www.uzice.net/crkve/c08.htmKuršumlijaOvde se objašnjava i naziv: Manastiri su bili pokriveni olovnim pločama koje su blještale na suncu i videle se nadaleko, pa je po njima narod svoja staništa nazvao Bele Crkve.
Taj naziv će Kuršumlija zadržati do polovine 18. veka (u Dubrovačkim knjigama se pod ovim imenom poslednji put pominje 1753. godine).
Prema najnovijim istraživanjima istoričara Kuršumlija je u stvari prevod naziva Bele Crkve (Kuršunlu kilise).
1019/20 godina - prvo pominjanje imena Toplice (Povelja cara Vizantije Vasilija II),
1219. godina - rukopoloženje prvog episkopa Belocrkvanske (Topličke) episkopije u manastiru Svetog Nikole,
1753 - Poslednje pominjanje imena Bele Crkve u Dubrovačkim knjigama.
http://www.kursumlija.org/datumi.htmlIzvolite, imamo o čemu...